grad bez boje

utorak, 17.06.2008.

mala-zana

Mala

Ti sa takvim grudima,
ti sa takvim ocima,
mogla si da imas svet,
ceo svet pod nogama.

Mogla si da imas sve
o cemu druge sanjaju,
u zlatu bi se kupala,
o bas si glupa ispala.

Refren:
O, mala, gledaj kom si srce dala
Taj ti nikad nece reci hvala.
Mala, ovaj put si stvarno lose,
Stvarno lose odigrala, mala.

Ti sa takvim snovima,
Ti sa takvim usnama,
Mogla si da igras se,
sa muskim srcima.

Da budes puna k'o brod,
i beres samo rajski plod.
U zlatu bi se kupala.
O, bas si glupa ispala.

| KoMeNtIrAj (1) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

Covek sa mesecom u ocima

Sumoran i nem
jablan gromom razvaljen
zagledan u casu preduboku
bio mi je stran i naizgled normalan
al' tad mu spazih
odraz meseca u oku

On me oslovi pa kako idu poslovi
ma idu, progundjah, u vrazijeg vraga
na to on planu naprsno
odmeri me sablasno
nemate vi pojma, braco draga

Ne znas ti sta znaci ubiti grad
ne znas ti bauke kaljavih rovova
ne znas ti sta znaci spavati sad
kad sklopim oci nista osim tih krovova

Kada sklopim oci nebom naidju mobe
zamirisu gostinjske sobe
nebom svadba odzvanja
kada sklopim oci nebom promicu lica
zatreperi roj tamburica
Dunav sedef odranja

Zverko ludila, sto si se probudila
crni ti je princ poljubac dao
al' necu se stideti
sto Boga necu videti
jer to i nije Bog kojeg sam znao

Ne znas ti, nema oslobodjenih
svaku tisinu mi granata prosara
spasen je taj prvi pogodjeni
a svi su drugi vecni taoci kosmara

Kada sklopim oci nebom naidju ladje
zvona, lavez, komsijske svadje
miris svezeg oranja
ali kada svane vetri s reke zacvile
zar to tuze vodene vile
dunav tamjan odranja

đorđe

| KoMeNtIrAj (0) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

Kad hodas

Vece ne mirise na rakove i skoljke
mesec je bleda fleka boje cimeta
uzimas cipele za setanje kroz snove
ulica voli ritam tvojih koraka

Vetar se provlaci kroz nepoznate reci
asfalt se miluje sa tvojim stiklama
suvise mekan da bi mogao da spreci
ovo je vece puno tvojih tragova

Ref.
Kad hodas ne zastajkujes
i zemlju ne dodirujes
a mene ne primecujes
i uporno se trudis
da me prodje pozuda
jos drhtim od tvog pogleda
iz nekih starih razloga
ne mogu da se sredim

bajaga

| KoMeNtIrAj (3) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

nekoliko pjesam adragutina

MJESEČINA

Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.

Oh, kakve li smo krhke igračke
U krvničkima jakim rukama!

Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesečina večeras grob tvoj poliva.
Mjesečina večeras meni šapuće
Da tebe nema, i nema, zauvijek.

O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi:

Naže se sunčani dan,
Večernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.

HOĆU LI UĆI U SOBU GDJE JE SAG

Kad ispišemo punu pločicu računa,
Onda čitamo iz čitanke. Zatim
Gospodična pita. Tko ne zna ponoviti,
Ona ga uzme za kosu iznad uha i vuče,
Jer tamo najviše boli...
Nakon tog opere ruke,
I izmolimo naglas Očenaš.
U redovima idemo za njom,
Kraj općine, u dvorište njeno:
Kog više voli, taj se popinje
Na orah i trese, i poslije kupi;
A drugi čupaju travu izmeđ cigle,
Pred kućom, ili koprive kraj zida,
U dvorištu... Oh, što bih ja
Volio da me gospodična uvede,
Samo jedanput, u svoje sobe.
Kradomice, kroz prozor vidjeh:
Na zidu slike, puno slika...
A sat u staklu ne tuče neg pjeva...
A pod je šaren, pod zelenkast.
To je valjda na podu sag.
Izuo bih opanke, brzo,
I oprao noge, brzo,
Samo da sag ne uprljam.
Ali znam ja: ... Gospodična
Nikad neće mene uvesti
U lijepu sobu gdje je sag.

RANO SUNCE U ŠUMI

U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.

Sunčeve tanke strelice
Probodoše lišće
I grančice
I stabla:
Čitava se šuma zanjiha,
Zasja.

Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.

A sjenke granatih stabala
Narisaše
Kao prsti
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze

| KoMeNtIrAj (0) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

ZBOGOM PJESNIKU

Bard hrvatskoga pjesništva napustio nas je u 102. godini, u Domu za stare i nemoćne osobe Park na Pešćenici, u kojem je živio od prošle godine.
Veliki pjesnik zauvijek će nam ostati u sjećanju.

Rođen je u Rastušju kraj Slavonskog Broda 4. studenoga 1905. U Zagreb dolazi na studij, počinje studirati šumarstvo, a potom prelazi na studij književnosti i filozofije, što je i diplomirao. Prvu pjesmu "Tužna jesen" objavio je 1922. godine, a za života je objavio više od 500 pjesama u dvadesetak zbirki. Uredio je brojna izdanja, djela hrvatskih pisaca, preveo više pjesama stranih pjesnika, sastavio nekoliko antologija, a bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnika.

| KoMeNtIrAj (0) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

Vezan za zemlju

U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
Dugo sam znao boraviti na brijegu
Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
Predvečerja,među grmljem borika,
Čekajući u tišini, na travi, bos,
Da se pojavi Večernjača i za njom
Druge zvijezde na nebesima pa da započne
Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.

Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
Osluškivao, okovan i vezan
Uza zemlju koja me kao sina
Zagrlila objema rukama, čvrsto,
I ne pušta me do dana današnjeg
Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva...

dragutin

| KoMeNtIrAj (0) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

dugo u noć

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?

dragutin tadjanović

| KoMeNtIrAj (0) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

četvrtak, 12.06.2008.

ŠKOLJKA

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja pišem baladu o školjki.

Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladića,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.

Kroz smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodala i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: - Kupite školjke.Sirota sam.
Nikoga nemam.Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo.Ja sam sama,sa školjkama.
Kupite ih.Kupite školjke.

Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njen šum prisluškujem:...
Jedinac sin moj...u ratu je
Poginuo...Ja sam sama...sa školjkama.
Kupite ih...Kupite školjke.

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.

DRAGUTIN TADJANOVIĆ

| KoMeNtIrAj (9) | PrInTaAaAJ..(ZnAm Da NeCeS) | # |

ey

kak ste ljudi???

evo malo i viceva da smijete:

Ispovijed

Dođe tip kod svećenika na ispovijed:
- Jako sam zgriješio oče...
- Reci sinko...
- Pa, oče, prevario sam ženu s njenom najboljom prijateljicom.
- Pa, kako dragi sinko?
- Pa, eto, ona došla u posjetu, mi se zapričali i tako...
- Dobro, izmoli jedan oče-naš i bit'' će ti oprošteno.
- Ali, oče, nije to ništa, mazn''o sam i punicu.
- Pa kako i punicu?
- Pa, eto, došla iza ženine prijateljice, mi se zapričali i tako...
- Pa dobro sinko, izmoli dva oče-naša i bit'' će ti oprosteno.
- Ali, oče, ja sam još zgriješio. Iza punice došla susjeda, mi se zapričali pa i nju maznuh.
A svećenik će na to:
- Hajd' ti sinko kući dok se mi nismo zapričali!

Benzin
Crnka i plavuša voze auto i ostanu bez benzina. Plavuša: "Zašto smo stali?" Crnka: "Nemamo benzina." Plavuša: "Kako si pametna, ja bih i dalje vozila."

Narkomani

Sjede 3 narkomana za stolom.
- Prvi uzeo kokain, drugi heroin, treći travu.

Ovaj prvi povuče prvu dozu i kaže:
"Mene je Bog poslao da imam najbolje aute, sve žene svijeta i sve naj."
Na to će drugi:
"Ne, mene je Bog poslao da imam sve najbolje na svijetu."
Onaj treći...šuti, šuti, a zatim povuče dim i potpuno opušteno kaže:
"...nisam ja nikog poslao."

Diskutabilna pitanja

Došla tri studenta na ispit kod profesora. Uđe prvi i u indeksu ostavi 500 eura:

"Krasno kolega vidim da ste se puno spremali za ispit, pa ću vam postaviti jedno kratko pitanje! Koje godine je bačena bomba na Hirošimu?"

"1945", odgovori student.

"Vrlo dobro, vrlo dobro, to je četvorka iz ovog predmeta."

Nakon toga uđe drugi student, a u indeksu samo 200 eura.

"Hm kolega, nadam se da ste se dobro spremali za ispit, pa ću vam postaviti dva diskutabilna pitanja.

"Koje godine je bačena bomba na Hirošimu?"

"1945", odgovori student.

"Koliko je ljudi poginulo?"

"Oko osamdeset tisuća"

"Dobro je kolega dobro, za dvojku!"

Napokon uđe i treći student prazna indeksa:

"Uh, uh! Kolega sumnjam da ćete proći, ali ću vam postaviti par
diskutabilnih pitanja! Koje godine je bačena bomba na Hirošimu?"

"1945", odgovori student.

"Koliko je ljudi poginulo?"

"Oko osamdeset tisuća"

Imena kolega, imena!!!"

Puzzle

Zove plavuša dečka:

P: Kupila sam puzzle , i ne mogu ih složiti...

D: Hm, pa šta baš ništa nisi uspjela složiti?

P: Ne... Niti jedna mi se ne uklapa...

D: A što je nacrtano na kutiji?

P: Neko žuto pile. Ali, ja tu ne mogu prepoznati ni glavu ni rep.

D: Ajde, strpi se malo, sad ću ja doći kod tebe.

Dođe dečko kod plavuše, pogleda stol i veli:

D: Daj, vrati taj cornflakes u kutiju, jebemti...